Lapsus calami

Lapsus vitae, cigare i ljubav prema starim gradovima

07.04.2021.

Love is patient, love is kind

Večeras sam se po prvi put razveselila u zadnjih mjesec dana. Toliko sam se nasmiješila da me zaboljela rana od vađenja osmice. Vrijedi svakog narednog Dexomena. Koliko malo čovjeku za sreću treba je prosto objektivno suludo. Iz toga izvodim zaključak da AI nikad neće biti to. Đeš robota naučiti sve ovo ljudsko, robot je logičan, ide jednim putem, ne bi mu nikad naumpalo što i meni.

Kad mi je dosadno, odem na profil bivšeg nam reisa i facepalmam se. Ni to robotu ne bi naumpalo.

Imal' ko kakvu preporuku za seriju?

Ova mi se pravo sviđa:

04.04.2021.

O kineskim respiratorima i dinastiji

Za nekog ko Boga uvijek nosa po ustima, količina hrabrosti kod dotičnih mi je fascinantna.

"Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao.." (5:32)
"I tako mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati za ono što su radili."(15:92,93)

Samo bih da vidim malo pravde i na ovom svijetu. Da odgovaraju za svačiju mater, oca, sestru, brata, nanu, djeda, prijatelja. Za svaku suzu. Za svaki limeni sanduk. Za svaki život.

26.03.2021.

An example of wrath

Dobih haos puno komplimenata danas. Najbolji je onaj - nemaš milosti.
'Kako nemam milosti?'
'Pa eto, ne vidi se da ti je žao.'
Jel' to ja dušu krvavu trebam izvaditi da neko vidi?
Jel' se to ljudska patnja mjeri po izgledu lica?

“Set me as a seal upon thine heart, as a seal upon thine arm: for love is strong as death.”
21.03.2021.

Aurora is a half dragon!

Proteklih dvadesetak dana mog života bih mogla grafički prikazati rušenjem domina. Jedna stvar povukla drugu, pa treću, pa četvrtu..
Zahvaljujem se korisniku illmind koji je tačno predvidio razvoj moje ljubavne situacije. Prelomilo se, treća domina u nizu. Osjećam se oslobođeno.
Laži, laži, laži. Koliko su opravdane laži kad se trudiš da ne povrijediš nekog? Lagala sam na tone. Meni je slomljeno srce bilo prva domina, pa da ga ne slomim njemu, lagala sam na sve moguće načine. Osjećam se toliko prljavo što manipulišem nekim drugim i što imam muda da odlučujem u tuđe ime. Lekcija naučena, istina - pa koliko da boli.
Ali se nisam mogla natjerati da mu kažem - ne volim te. Nije zaslužio.

Nije bolje ni što nas svaki dan bombarduju lošim, bombastičnim, strašnim, mračnim vijestima. Jbt uđeš na klix, ubije ti želju za životom. Najljepša stvar koju sam pročitala ima duuugo je nominacija za Oskara Jasmile Žbanić. Film koji je svjedok genocidu, korijen opet vuče iz nečeg ružnog. Plačem ja, plače sestra.
Jest mi drago bilo u tom trenutku da sam iz Bosne.
I onda skontam koliko se inače nemam čemu radovati prosto jer sam -  iz Bosne. Nemam se čemu radovati jer nema više kreveta u bolnicama. Jer ljude ne primaju. Jer se o datumima dolaska vakcina laže. Jer se elita vakciniše po drugim zemljama. Jer normalan narod umire. Jer Mustafa Alajmović igra na kartu merhametli insana pa ima 700 000 maraka. Jer svi proteste prave, sem nas. Jer je gorivo poskupilo. Jer Fadil ne želi glumiti državu. Jer mi atmosfera liči na kolektivnu psihozu. Na svakom koraku ružno, tamno, mrak. Psihički me počinje slamati štošta nešto.

Ovaj Balkan je kolektivno opsihren, il' ima neki višak žive u vodi, il' u zraku, il' smo svi sve na grobljima gradili  il' je ova zemlja toliko krvlju natopljena da pati i prenosi to na nas. Da hoće neko napisati kakav doktorski rad na tu temu.

Razmišljam o leksaurinima. Razmišljam o alkoholu. Al' jbg, ne može. Trudim se da razmišljam o lijepim stvarima koje ću da radim, da živnem, da mi sve nije ovoliko gadno. Da mi je srce zaliječiti, da mi je tugu ukloniti, da mi je zrno svjetlosti u tuđim očima - ali i to se sve rjeđe viđa. Svi su ko zombiji.
U zadnje vrijeme se ne gledam u ogledalo i bježim od svojih očiju. Bojim se šta ću u njima naći.
03.03.2021.

Jericho

Nekad se osjećam kao najnezahvalnija osoba na planeti, posebice što se tiče života. Života bih se odrekla u sekundi zbog mnogih stvari. Eto, primjerice, sad bih se mogla odreći života samo da mi bude oprošteno.
Moj čudnovat odnos prema životu je većini ljudi strašan. Ljudi vole život. Ljudi žele da duže žive.
Znala sam se voziti sa ljudima koji su išli 170 na sat, bez pojasa, bez apsolutno ikakvog straha, sa nula adrenalina, krajičkom srca se nadajući da je to to. Ostala živa svaki put. Brzo trošim nafaku.
Mislim da sam se krivo rodila.

Dobila komad plastike koji potvrđuje moj status aktivnog učesnika u saobraćaju.

Semestar počeo! Prakse i dalje nema, zabrinuta sam da li ću znati raditi svoj posao.

Kontam sad fali mi još 123 do kraja moje 23. godine, ostale pokemone sam skupila u prethodnom vremenu, došlo bi k'o šlag na kraju. Bože sačuvaj vatre. I Vatre.

Sutra posjećujem lokalnog hećima koji je poznat po tome da ne sluša pacijente. Imam strategiju kako da ga dovedem do zaključka na koji ciljam i da misli da je to sve on sam skapirao.
Igrati se mačke i miša sa zdravstvenim sistemom je prosto nadrealno realno.
28.02.2021.

124

Prvi put, posjeta hitnoj. Porodica me natjerala. Tahikardija, stezanje u prsima, bol u lijevoj lopatici, kratkoća daha, nespavanje. Kaže šta ti je? Rekoh eto, pogodilo me nešto, srce mi slomljeno. Dao injekciju za smirenje, kaže to moraš sa sobom riješiti. Došla kući, mišići opušteni po prvi put, laganija 20 kila, ali otkucaji i dalje visoki. I dalje stezanje u prsima. Samo mi se plače, a ne mogu. I dalje imam osjećaj da mi srce curi i izlijeva se. Kuda idu srca kad se slome? Jel' imaju neka metafizička odlagališta u vidu deponija? Gdje mogu nabaviti novo?

24.02.2021.

Mojom greškom

Prvi put mi je slomljeno srce u parampačad u životu. I to zbog prijateljstva.
Ne znam kako da popravim, ne znam kako da popravim, ne znam kako da popravim.
Doslovno imam osjećaj da mi je u grudima nešto slomljeno, da zjapi otvoreno i da iz njega curi duša i sve što valja u meni.
Dala bih svo blago ovog svijeta da mogu vratiti vrijeme unazad šest sati.
Da mogu vratiti vrijeme unazad šest sati, bila bih najsretnija osoba na svijetu.
Da mogu vratiti vrijeme unazad šest sati, ne bi mi ništa više od života trebalo.
Gospodaru Uzvišeni, kakvo li je iskušenje ovaj dunjaluk?
Zašto nisam odabrala da budem melek čisti?
Zašto odabrah patnju?
22.02.2021.

.

Vrijeme mira, ljepote, spokoja, prošlo. I to prebrzo.

15.02.2021.

O 122 i teškom razočarenju

U Krajini imamo problem sa migrantima, to zna više i ptica na grani. Desetak ih živi u naselju, u sedam dana, sedam kuća su isprepadali.
Lupaju po vratima, pokušavaju ući, piju, drogiraju se, hodaju nam oko kuća, pjevaju, kradu, uznemiravaju, prijete da će nas zapaliti žive. Hajd' makar da čekaju noć, nego rade to i usred bijela dana jbt, svoji na svom, ne jebu živu silu, svi im se sklanjaju s puta jer su poznati po čakijama.
Potukli se pod prozorom, rekoh haj da zovem 122, prvi put u životu, strah me, ima djece ove vozaju se na biciklima, sitna djeca, mama radi drugu, ne daj Bože belaja kakvog, ne možeš ni pravdu ganjati nad silnim personama imena poznatog boksera. I sad ja sva važna očekivala ono službeno, ko ste, šta ste, odakle zovete, eto nas, bla bla. Ispostavilo se da sam gledala previše filmova. Kaže on meni i to citiram: 'mi tu ne možemo ništa, poslaćemo patrolu da napravi koji krug, oni znaju da tu žive žene i sitna djeca pa se ne boje, organizujte se i istucite ih letvama'.
Meni policajac - djevojci, kaže da skupim momke pa da bijemo migrante iako mi je dao do znanja da baš i nemamo momaka u ulici i da usput bijemo komšiju koji im daje da borave u toj napuštenoj kući. Ili da kupimo pištolj pa da im mahnemo.
Jebo te led, dokle smo mi dogurali, ovo je meni nezamislivo čak i po sjebanim bosanskim standardima.

30.01.2021.

O laganju

Mislim da je jedan od najgorih osjećaja na svijetu kad nekom ne možeš da pomogneš. Srce bi mu dao da možeš samo da bude bolje, sav dunjaluk na noge digao, sve planine rukama skršio - samo da bude bolje, samo da bude bolje, samo da bude bolje. Pored svih drugih osjećaja koji su grozni i mračni i strašni, ovaj je najgori. Beznađe.

Vraćam se na terapiju. Odlučila sam da mi treba nešto da me drži na zemlji. Ne spavam. Ubrzana sam. Puls mi k'o Amel Tuka. Izgovorim hiljadu riječi u minuti. Ne postoji mi se.

Još jedan od najgorih osjećaja je i biti s druge strane gore navedenog. Sažaljivi pogledi, pitanja, pokušaji humora, savjeti, strah koji se vidi u očima.  Jebiga, okreni na šalu, da se ljudi rasterete. Terapija je iz raja izašla.

Stariji postovi