Lapsus calami

Lapsus vitae, cigare i ljubav prema starim gradovima

03.03.2021.

Jericho

Nekad se osjećam kao najnezahvalnija osoba na planeti, posebice što se tiče života. Života bih se odrekla u sekundi zbog mnogih stvari. Eto, primjerice, sad bih se mogla odreći života samo da mi bude oprošteno.
Moj čudnovat odnos prema životu je većini ljudi strašan. Ljudi vole život. Ljudi žele da duže žive.
Znala sam se voziti sa ljudima koji su išli 170 na sat, bez pojasa, bez apsolutno ikakvog straha, sa nula adrenalina, krajičkom srca se nadajući da je to to. Ostala živa svaki put. Brzo trošim nafaku.
Mislim da sam se krivo rodila.

Dobila komad plastike koji potvrđuje moj status aktivnog učesnika u saobraćaju.

Semestar počeo! Prakse i dalje nema, zabrinuta sam da li ću znati raditi svoj posao.

Kontam sad fali mi još 123 do kraja moje 23. godine, ostale pokemone sam skupila u prethodnom vremenu, došlo bi k'o šlag na kraju. Bože sačuvaj vatre. I Vatre.

Sutra posjećujem lokalnog hećima koji je poznat po tome da ne sluša pacijente. Imam strategiju kako da ga dovedem do zaključka na koji ciljam i da misli da je to sve on sam skapirao.
Igrati se mačke i miša sa zdravstvenim sistemom je prosto nadrealno realno.