U mene se mati prošle sedmice nešto neobično uzvrtila. Svojevoljno kupila limun, grejp, kobiva malo vitamina. I ja, kao klasični roditelj svome odraslom roditelju, sam odmah posumnjala da nešto ne štima jer grejp niko ne jede svojom voljom (osim ako nije onaj crveni), ali sam čekala da nešto kaže sama, s obzirom na historiju mojih agresivnih pridika oko zdravlja. Promjena taktike. Dva dana kasnije izjavila je da će ići uraditi nalaze krvi, čisto da se prekontroliše. Tu su otprilike sumnje bile potvrđene, ali sam pokušala iskoristiti momentum i rekla joj da uradi sve što joj kažem, što je kategorički odbila jer ‘sezona je gripe’.
Holesterol u nebesima, isposlovana terapija, ja nasekirana. Sva ozbiljna, reko hajd jest ćemo drugačije, povrće, manje mesa, nema slatko, smanji cigare i ona to sve fino sasluša klimajući glavom i veli: Mala, ti baš nisi normalna. I šta ću, ja nazovem sestru u Sarajevu da joj očita bukvicu na teži način. Oh, how the tables have tabled.
Večeras u programu HRT-a Dinastije, kontam u sebi nadam se da su tigrovi da vidim đe Radž Bera ljepotica, kad ono dokumentarac o Kim Jongovima. Pogledala. Sestra mi se čini još opasnija od njega. I dig it.
Bila na nekoj radionici o anksioznosti sa drugaricom. Pričale očima cijelo predavanje ko da smo opet u srednjoj, pa radile te neke tehnike opuštanja. Ne samo da sam uvidjela koliko sam napeta, nego sam skontala da sam i maksimalno neozbiljna. Ispostavilo se i da ne znam disati, da je moje mjesto za opuštanje polje žita, da ne mogu ozbiljno shvatiti glasom navođeno opuštanje, pogotovo ako žmirim. Pita: Čujete li ptice u svom čarobnom mjestu opuštanja? Ne, gospođo, ne čujem, zar ne vidite strašilo u mom žitu? I eto, smiješno mi bilo. I samo sam umjereno anksiozna, nedovoljno za stručnu pomoć, što sam dvaput morala da potvrdim. Suffering from success.
Ponovo sam zainteresovana za jogu. Hronični nedostatak smirenosti je uvijek bio prepreka da je prakticiram, a željela sam je prakticirati kako bih se riješila hroničnog nedostatka smirenosti. Možda sam sad psihički spremna za nju, pogotovo jer tepam koljenu iz dana u dan moleći ga da se oporavi dovoljno. Oporavi se, bebo, neću te više nikad mučiti. (Laž). Čekam da se oporavi da idem ganjati loptu po parketu sa drugim ženama. Ali, usvojiću zen. Usvojiću zen, makar mi to bilo zadnje. Mark my words.
Senjora, kako ide bez cigara?
5 0 komentara
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Zen je haos! Svake sedmice jedan dan dobijem besplatnu lekciju od prijatelja. Izmedju 4:20 momenata mi objashnjava teoriju.
Ne mogu, kristi, ne mogu. Drago mi je da ti možeš 😀
Strašilo u žitu može biti simpatično, sve zavisi kako ga zamislimo🙂
Ide super za sad, hvala što pitaš🙂🫶🏻rekle smo da ćemo izdržati i postati dobri nepušači👍🏻💪🏻
Kao Lurcha iz Addams Family.
Hajd super, pitam jer mi je sinoć došlo da zapalim deset odjednom, ali brzo prođe i to. U jedinstvu je snaga 😀
Ima jedan video na IG gdje pokazuju staklenu kupolu punu bijele čiste vate i onda su napravili da se tu provlači nikotinski dim.Strašno je izgledalo nakon nekog vremena, zato moramo biti jake i ostaviti za sva vremena sranje. Sa vremenom se postaje samo gori pušač, znam po sebi, zato treba presjeći zauvijek.
Poslala sam ti mail neki dan😊